DUBINSKO TESTIRANJE KURTĆEHAJIĆA IZ BIJELOG POLJA – I2-Y432942

Dubinsko DNK testiranje Kurtćehajića iz Bijelog Polja – I2-Y432942

𝐎𝐁𝐉𝐀𝐕𝐀 𝐎 𝐃𝐔𝐁𝐈𝐍𝐒𝐊𝐎𝐌 𝐃𝐍𝐊 𝐓𝐄𝐒𝐓𝐔
𝐊𝐮𝐫𝐭ć𝐞𝐡𝐚𝐣𝐢ć, 𝐁𝐢𝐣𝐞𝐥𝐨 𝐏𝐨𝐥𝐣𝐞, 𝐒𝐚𝐧𝐝ž𝐚𝐤

Haplogrupa: I2-Y432942
Test: WGS+
Laboratorij: YSEQ
Filogenetsko stablo: I2-M438>CTS2257-L460>P37>M423>FGC41353>Y7286-Y3104>L621>CTS10936>S19848>CTS4002>CTS10228>Y3120>Y508496-S17250>Y4882>Y16969>A1328>FT27092>Y177643>Y432942
YFull pozicija: https://www.yfull.com/live/tree/I-Y432942/

Nakon dubinskog testiranja hromozoma Y obavljenog preko komercijalne kompanije YSEQ (WGS+ test), Kurtćehajiću iz Bijelog Polja utvrđena je haplogrupa I2-Y432942. Haplogrupa I2 je paleoevropskog porijekla i nastala je iz haplogrupe I prije nekih 27.500 godina, tj. tokom kasnog paleolita na početku Zadnjeg Ledenog doba. Definirana je s nekih četrdesetak SNP varijanti među kojima je i M438. Bila je dominantna među paleolitskim stanovništvom Evrope, lovcima i sakupljačima hrane, koje se je u dobroj mjeri održalo na starom kontinentu do današnjih dana. Danas je najviše je zastupljena na području bivše Jugoslavije, u Rumuniji, Bugarskoj i na Sardiniji, a potom u Mađarskoj, Slovačkoj, Moldaviji, Ukrajini, Bjelorusiji i Albaniji gdje je prisutna s frekvencijom od 10% do 45%. U zemljama germanskog govornog područja je zastupljena s 5-10%. Među Bošnjacima je ovaj postotak oko 40%, a među Bošnjacima BiH oko 47%.

I2 se vjerovatno pojavila u zapadnoj Evropi, a najstariji arheogenetski nalaz iz paleolita je iz područja sjeverne Italije od prije 16.700 godina iz vremena epigravetijenske kulture (mutacija P214). Testirani Kurtćehajić pripada nižoj dominantnoj grani M423, a potom podgrani L621 i njenom daljem ogranku CTS10228. Mutacija M423 je nastala prije oko 18.000 godina, a njena najstarija nalazišta iz doba ranog neolita od prije 5–8.000 godina se javljaju u Luksemburgu, Švedskoj, Španiji, Francuskoj, Portugalu, Velikoj Britaniji, Irskoj itd. Najstarije nalazište grane podgrane L621 je iz Kazanlaka u Bugarskoj i potiče od prije 4.950 godina. Tokom ranog i srednjeg Bronzanog doba, na području istočne Evrope nalazimo neke grane haplogrupe I2 u proto-baltoslavenskim kulturama kao što su CTS595, L38, L596 i M223, ali one nisu predačke mutaciji koja karakteriše testiranog Kurtćehajića.

Ogranak CTS10228 se je formirao prije nekih 5.000 godina, vjerovatno na području centralne Evrope, tj. između Rajne i Odre. Mogao je biti prisutan u Jastorfskoj (germanskoj) kao i La Tene (keltskoj) kulturi, karakterističnim za period kasnog Željeznog doba i rane antike na području centralne Evrope (otprilike 500. do 1. g. p.n.e.). Negdje tokom 1. milenija p.n.e. dolazi do širenja ogranka CTS10228 prema istoku gdje se razvijala Zarubinjecka kultura između rijeka Bug i Dnjepar.

Preci Kurtćehajića su nosili dalje mutacije Y3120 i S17250 koje su na našim područjima karakteristične za stanovništvo doseljeno slavenskim migracijama sjeverno od Dunava i Save početkom Srednjeg vijeka. Arheogenetske/drevne uzorke ispod ovih grana nalazimo među Slavenima iz migracijskog perioda – od zapadnog Balkana do Ukrajine, Poljske i Njemačke. Također su prisutni i u sklopu avarskih lokaliteta u Austriji kao i među mađarskom elitom iz osvajačkog perioda. Ispod mutacije S17250, u odnosu na većinu Bošnjaka koji pripadaju ogranku PH908, testirani Kurtćehajić nosi manje prisutnu mutaciju Y4882. Arheogenetske uzorke ispod ove grane nalazimo u Pohanskom u Velikoj Moravskoj, tj. današnjoj Češkoj (9–10. stoljeće), Steudenu u Sachen-Anhaltu u Njemačkoj (9–10. stoljeće; uključujući podgranu Y16473) i Krakauer Bergu, također u Sachsen-Anhaltu u Njemačkoj (14–15. stoljeće; također s podgranom Y16473). Još niže testirane podgrane su Z16969, A1328, FT27092, Y177643 i Y432942. Testirani Kurtćehajić trenutno nema genetskih rođaka bližih od vremena prije 1.500 godina.

Porodična predaja Kurtćehajića govori o porijeklu iz Konje u Maloj Aziji što je negirano DNK testom. Prvi poznati predak je izvjesni Kurt-ćehaja. Dali su veliki broj uglednih članova porodice: muftije, kadije, novinare, političare, ljekare, veterinare, pravnike i zanatlije. U Bijelom Polju su živjeli u ulici koja se nekada zvala Kurtćehajića sokak. Praunuk Kurt-ćehaje bio je Mehmed Šakir Kurtćehajić (1844–1872), rodonačelnik bosanskog novinarstva i (grado)načelnik Sarajeva.

𝐑𝐞𝐟𝐞𝐫𝐞𝐧𝐜𝐞:
- Bošnjački DNK Projekat
- Dizdarević Muharem; Dizdarević Asim; Dizdarević Haris. Pamćenje i sjećanja II: muslimanska/bošnjačka bratstva u bjelopoljskom kraju, Podgorica, 2002. g.
- Ancient genomes connect large-scale migration with the spread of Slavs. Department of Archaeology And Museology; Faculty of Arts; Masaryk University; UAM. 14. juli 2025. g.

← Nazad na stranicu novotestiranih prezimena