I1 je jedan od dva osnovnih ogranaka haplogrupe I kojoj pripada oko 20% stanovništva Evrope. Najveća zastupljenost ove haplogrupje je u Skandinaviji i na širem području sjeverozapadne Evrope. Među Bošnjacima se sreće sa oko 6% i najzastupljenija je na području Podrinja, Srednjeg Polimlja u Sandžaku i Brekavice kod Bihaća. Do genetskog raščlanjivanja haplogrupa I1 i I2 je došlo prije Zadnjeg glacijalnog maksimuma, tj. prije oko 27.500 godina kada se javlja i determinirajuća mutacija, tj. SNP M253. Ova haplogrupa bila je prisutna među paleolitskim lovcima-sakupljačima Evrope, uključujući njeno prisustvo u gravetijenskoj kulturi mlađeg paleolitika. Nju nalazimo u skeletnim ostacima kasnog paleolita i mezolita u Španiji, tj. u franko-kantabrijskom refugijumu koji predstavlja jedno od četiri veća utočišta paleolitskih Evropljana pred ledenim pokrivačem na sjeveru. Do postepenog geografskog razdvajanja haplogrupe I1-M253 i I2-M438 vjerovatno dolazi nakon rekolonizacije Evrope povlačenjem leda krajem Zadnjeg glacijalnog maksimuma. Ova haplogrupa je potom doživjela usko grlo tako da je posljedni zajednički predak svih današnjih potomaka ove haplogrupe živio prije 4.600 godina negdje na sjeveru današnje Njemačke.
Kao pripadnici I1-M253 haplogrupe su testirani Dervišević iz BiH; Šiljdedić iz Bihaća; Čehić i Jeginović iz Ključa; Karabegović iz Teslića; Grdanović i Memić iz Dervente; Lević iz Brčkog; Čobo iz Kaknja; Delić iz Sarajeva; Imamović iz Višegrada; Ahmić, Bajrović i Đulančić iz Foče; Sinanović iz Jablanice; Pomak Mandev iz Satovče u Bugarskoj. Ova veća haplogrupa se među Bošnjacima sreće kroz granu L121 ispod koje su testirani Malkić iz Donjeg Vakufa i Čolović iz Prijepolja. Ispod L121 nalazimo tri veće grane: Z2336, Z58 i Z63.
Haplogrupa I1-M253-Z2336
Z2336 je glavna nordijska grana koja se sreće u Skandinaviji, Njemačkoj, te u manjoj mjeri na Britanskim ostrvima, centralnoj i istočnoj Evropi. Unutar Z2336 su među Bošnjacima pronađene dvije grane, M227 i L22.
Haplogrupa I1-M253-Z2336-M227
Predak svih bošnjačkih uzoraka ove grane je živio prije nekih 3.000 godina. Ona je najviše rasprostranjena u istočnoj Evropi u istočnoj Njemačkoj i sjevernoj Poljskoj, a također je ima i u Litvaniji, Rusiji, Bjelorusiji, Danskoj, Švedskoj, južnoj Engleskoj, Škotskoj, Francuskoj, Švajcarskoj i Palestini. Na zapadnom Balkanu se pojavljuje preko podgrane A11380 koja se javlja i u Bjelorusiji. Ova grana bi se mogla dovesti u vezu s migracijom Gota na Balkan u kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom periodu, a u ostalim dijelovima Evrope i Bliskog istoka s vikinškim i normanskim migracijama.
Ispod M227 se nalaze Dervišević iz Banja Luke; Ćumurović i Duškunović iz Zvornika; Agić iz Rogatice; Klovo i Zorlak iz Goražda; Redžović iz Čajniča; Njuhović iz Foče; Korucu iz Mostara (iseljeni za Tursku), Šukurica iz Bijelog Polja; Kalender iz Rožaja. Nadalje, ispod njene grane A11380 je Duraković iz Prijepolja, a još dalje ispod BY169301 su Hadžikadunić iz Doboja i Hubić iz Višegrada. Ispod njene podgrane FT257230 je Softić iz Zvornika.
Haplogrupa I1-M253-Z2336-L22
Grana L22 se pojavila prije 3.900 godina južno ili jugoistočno od Sjevernog mora, na što ukazuje njena velika raznovrsnost u južnoj Skandinaviji. L22 pripadaju testirani Fazlić iz Sarajeva i Levnjak iz Sjenice. Ispod ove grane dalje nalazimo Bošnjake u dvije podgrane, Y17218 i P109.
Testirani pripadnici podgrane Y17218 su Pomaci Delihadziev i Sakaliev iz Satovče u Bugarskoj (ovaj zadnji ima i mutaciju Y51589), a zajednički predak im je živio prije ne više od 2.700 godina.
Grana P109 je nastala prije 3.500 godina i nađena je kod barem šest drevnih skeletnih ostataka koji datiraju iz perioda Kasnog nordijskog željeznog doba (1. milenij p.n.e.) do Srednjeg vijeka i pronađeni su na području Danske, Engleske, Islanda i Estonije. P109 se dovodi u vezu s drevnim nordijskim stanovništvom i njeno širenje se uglavnom veže za vikinške pohode između 8. i 11. stoljeća. Najveća zastupljenost je u Skandinaviji i na Britanskim ostrvima, tj. posebno područjima istočne i centralne Engleske na kojem se u Srednjem vijeku primjenjivalo tzv. Dansko pravo. Ova grupa je manje zastupljena u Rusiji, Finskoj, Holandiji, sjeveru Francuske, Italiji, Poljskoj i zapadnom Balkanu. Bošnjake i ostale zapadnobalkanske narode mahom karakteriše podgrana FGC22045 koja se javila prije 2.300 godina, a svi testirani uzorci imaju zajedničkog pretka koji je živio prije 1.200 godina. Nalazimo je u Polimlju, Podrinju, na Romaniji i Glasincu, u Hercegovini i Krajini. Matica ove grane je identificirana na području plemena Drobnjaka na sjeverozapadu današnje Crne Gore, a konkretnije je vezana za rodove grupe Novljana što je potvrđeno mnoštvom genetskih testova koji pripadaju daljoj podgrani FGC22061, staroj samo 800 godina. Pošto su na nju pozitivne i osobe iz Albanije i Sicilije, moguće je da su Novljani potomci Normana koji su u nekoliko navrata u 11. i 12. stoljeću vodili osvajačke pohode protiv Vizantije. P109 pripadaju Demirović, Hadžiahmetović iz BiH; Ružnić iz Cazina; Abdijanović, Hotić i Hukarević iz Bihaća (Brekovica); Hodžić iz Prijedora; Hodžić iz Sanskog Mosta; Mustić iz Bosanske Kostajnice; Barjaktarević iz Doboja; Kruškić iz Gračanice; Aganović iz Lukavca; Šahović iz Brčkog; Osmanović iz Bijeljine; Buljubašić iz Zvornika; Karić sa Sokoca; Neimenovani uzorak iz Han Pijeska; Mušović iz Rogatice; Čolpa (tur. Çolpan), Muhović i Šubo iz Foče; Kahriman iz Rudog; Dedić i Nametak iz Mostara; Kriještorac iz Pljevalja; Sadiković iz Prijepolja; Dizdarević, Mušović i Osmanović iz Bijelog Polja; Alić i Ćatović iz Tutina. Njenoj daljoj grani S14887 pripadaju Paripovići iz Berana. Njenom kraku FGC22045 pripadaju rodovi Omeradžić iz Bihaća (Brekovica), Vrućak i Kulić (2x) sa Sokoca; Lisić iz Duvna; Sadžak iz Ljubinja; Hadžiahmedović iz Trebinja; Dautović, Kriještorac (2x), Pašanović i Sadiković iz Prijepolja; Hodžić, Kajević i Mušović iz Bijelog Polja; Muratović iz Sjenice. Dalje ispod nje je grana FGC22061 gdje se nalazi Gegić iz Višegrada. Ispod nje je mutacija FGC20054 na koju su testirani Kajević iz Prijepolja i Erović i Šabanović iz Bijelog Polja. Nešto dalje od drobnjačkih uzoraka, također ispod P109, ali druge grane, FGC21792, nalazi se usamljen Atlić iz Zvornika.
Haplogrupa I1-M253-Z58
Grana Z58 je karakteristična za stanovništvo šireg prostora zapadne Evrope, tj. Njemačke, Velike Britanije i zemalja Beneluksa. U manjoj mjeri je prisutna i u nordijskim zemljama i širom kontinentalne Evrope. Ova grana je rijetka na zapadnom Balkanu i javlja se samo u tragovima uključujući i arheološke nalaze iz kasne antike što bi se moglo dovesti u vezu sa širenjem istnočnogermanskih federata unutar granica Istočnog Rimskog carstva. Ispod Z58 su među Bošnjacima testirani Husić iz BiH; Husadžinović iz Brčkog, Kunduklija iz Foče i Alibašić iz Tutina. Kod Bošnjaka se dalje javljaju njene dvije podgrane, Z138 i Z59.
Haplogrupa I1-M253-Z138
Pristuna je kod testiranih Kapetanovića iz BiH i Spahića iz Zvornika.
Haplogrupa I1-M253-Z59
Nađena je kod testiranog Gatačkića iz Trebinja (podgrana Z60). Ispod njenog ogranka Z140 su testirani Seković iz Zenice, Džananović iz Bratunca i Bečevića iz Mostara. Još niže na filogenetskom stablu ispod kraka FT2642 nalazi se Aljušević iz Višegrada.
Haplogrupa I1-M253-Z63
Poput Z58, Z63 se pojavila prije oko 4.500 godina, vjerovatno negdje na sjeveru današnje Njemačke ili Danske. Moderna distribucija grane Z63 prati u velikoj mjeri stari put istočnogermanskih plemena koja su se tokom kasne antike širila duž istočnoevropskih riječnih slivova, nadirući prema Dunavu i sjevernim granicama Istočnog Rimskog carstva. Ovu granu danas nalazimo na području Njemačke, Beneluksa, Velike Britanije i istočne Evrope. Od svih ogranaka haplogrupe I1-M253, ovo je najraznovrsnija grana na Balkanu. U širem smislu, najvjerovatniji scenarij širenja ove grane na Balkansko poluostrvo odvijao se u okviru migracija germanskih naroda poput Vizigota, Ostrogota, Gepida i Langobarda prije i nakon pada Zapadnog Rimskog carstva 476. g.
Granu Z63 kod Bošnjaka srećemo kod Prljače iz Goražda i Omerovića iz Višegrada. Među Bošnjacima je dalje prisutna preko svoje dvije veće podgrane Y7075 i Y2245.
Haplogrupa I1-M253-Z63-Y7075
Ova grana je nastala prije 3.400 godina negdje u centralnoj Evropi. Najveću zastupljenost danas bilježi na području Njemačke i istočne Engleske. Na nju je na zapadnom Balkanu pozitivno nekoliko rodova u Dalmaciji, Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. Njena dominirajuća podgrana na Balkanu Y3946, sa zajedničkim pretkom u zadnjih 2.100 godina, vjerovatno potiče od istočnogermanske populacije,moguće gotske, koja se nakon sloma Ostrogotske države 559. g. stopila s domicilnim romanizovanim stanovništvom.
Grani Y7075 pripadaju rodovi Mehmedović i Omerović iz BiH, Spahić iz Zvornika, Šehagić iz Kaknja i Ademović iz Istočne Bosne. Ispod njene podgrane Y13946 se nalaze Ferhatović iz BiH, Buturović iz Konjica, Kajan iz Nevesinja, Bajramović iz Bileće i Đukanović iz Plava. Ispod njegovog ogranka Y51867 su Kevrić iz Jablanice, Šahman iz Bijelog Polja i Kalač iz Rožaja i svi dijele zajedničkog pretka prije 1.950 godina. Ispod drugog ogranka Y53660 je Omerović iz Zvornika (Gornji Šepak).
Haplogrupa I1-M253-Z63- Y2245
U okviru Y2245, Bošnjaci su testirani ispod grana L1237 i Y3979. Ova grana, odnosno njen krak L1237, nađena je na arheološkom lokalitetu u centralnoj Poljskoj iz perioda rane antike i pripada kulturi Wielbark koja se tradicionalno poistovjećuje s Gotima. Ispod L1237 nalazi se Bešić iz BiH, a ispod njene podgrane Y6634 je Vujinović iz Stoca.
Iz perioda kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog perioda, podgranu Y2245 i njene krakove, Y3979 i Y3979-Y6228 nalazimo na arheološkim lokalitetima u sjevernoj i centralnoj Italiji koji se vežu za prisustvo germanskog plemena Langobarda. Oba ova nalazišta odražavaju kontinuirani migracioni proces germanskih plemena s šireg područja sjeverno od Alpa, Dunava i Karpata u kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom periodu. Krak Y6228 je inače dominantna grana Z63 među Bošnjacima i ostalim zapadnobalkanskim narodima.
Ispod Y3979 imamo testiranog Biogradliju iz Bosanske Kostajnice i Mezita iz Konjica. Ispod njene dalje podgrane Y6228 nalaze se Hafizović iz BiH; Okanović iz Velike Kladuše; Avdić iz Ključa; Bucanović iz Bosanskog Broda; Mehmedagić iz Doboja; anonimna osoba iz Brčkog (ispod podgrane Y7627), Hrvo i Polovina iz Foče; Čampara iz Gacka.
Shema: Pojednostavljeno filogenetsko stablo haplogrupe I1