Haplogrupa I2 je paleoevropskog porijekla i nastala je iz haplogrupe I prije nekih 27.500 godina, tj. tokom kasnog paleolita na početku Zadnjeg Ledenog doba. Definirana je s nekih četrdesetak SNP varijanti među kojima je i M438 (ISOGG nomenklatura I2). Bila je dominantna među paleolitskim stanovništvom Evrope, lovcima i sakupljačima hrane, koje se je u dobroj mjeri održalo na starom kontinentu do današnjih dana. Danas je najviše je zastupljena na području bivše Jugoslavije, u Rumuniji, Bugarskoj i na Sardiniji, a potom u Mađarskoj, Slovačkoj, Ukrajini i Albaniji gdje se sreće s frekvencijom od 10% do 45%. U zemljama germanskog govornog područja je zastupljena s 5-10%. Najstarija arheogenetska nalazišta predačke haplogrupe I nalazimo u Austriji iz vremena gravetijenske kulture od prije 30.000 godina (mutacija L758). I2 se vjerovatno pojavila u zapadnoj Evropi, a najstariji arheogenetski nalaz iz paleolita je iz područja sjeverne Italije od prije 16.700 godina iz vremena epigravetijenske kulture (mutacija P214). Njene dominantne grane se javljaju i u Starčevačkoj kulturi na Balkanu (6.000-4.500 g. p.n.e.) kao i kulturi Kardijeve keramike na zapadnom Mediteranu (5.000-1.500 g. p.n.e.).
Na nivou M438 su među Bošnjacima testirani Hrustić i Rizvanović iz BiH; Palić iz Bosanske Dubice; Krajinić iz Zavidovića; Mustačević iz Tuzle; Omerović iz Bratunca (Burnice-Pobuđe) i Jusufović iz Prijepolja. Daleko najveći broj Bošnjaka pripada njenoj dominantnoj podgrani L460 (I2a1), a dvojica testiranih uzoraka podgrani L596 (I2a2).
Haplogrupa I2-M438-L460
Nastala je prije 21.500 godina i poznata je i kao I2a1. Ovoj grani pripadaju Imamović iz BiH, Latić iz Gornjeg Vakufa; Bećirhodžić, Karzić, Kulović, Neimarlija, Sikirić i Safundžija iz Kaknja; Demir iz Trnova, Adžem i Delizaimović iz Goražda; Čomaga iz Konjica; i Ljubinac iz Foče (tj. Burek iz Ljubinja). Ispod L460 se javljaju dvije dalje podgrane, dominantna P37 i manje prisutna M436.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37
Nastala je prije 21.300 godina i takođe je poznata i pod oznakom I2a1a. Predstavlja najveću granu I2a i veže se za neolitske kulture jugoistoka, jugozapada i sjeverozapada Evrope. U okviru P37 spadaju Aličić i Krnjić iz BiH; Ružnić iz Cazina; Bašagić, Kujundžić (tur. Kuyumcu) i Pehlivanović iz Bihaća; Muharemagić iz Bosanske Gradiške; Mulaosmanović iz Bijeljine; Džaferbegović iz Tuzle; Zukanović iz Banovića; Begić iz Zenice; Amidžić iz Kaknja; Babić i Đuzić iz Sarajeva; Pita iz Čajniča; Sadiković iz Ljubuškog; Fetahagić iz Trebinja; Talević, Tarhaniš i Tiganj iz Petnjice; Kolašinac iz Novog Pazara; Murić iz Rožaja. U okviru P37 nalazimo zapadnu, manjinsku granu CTS595 i istočnu, većinsku granu M423 kojoj pripada preko 90% testiranih uzoraka.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-CTS595
Grana CTS595, poznata i kao I2a1a1, nastala je prije 18.300 godina. Među Bošnjacima je zastupljena preko podgrana L158 i S21825 koje se vezuje za nosioce megalitskih kultura jugozapadne Evrope (Španija, Portugal, Italija, jug Francuske). Ispod podgrane L158 kod Bošnjaka nalazimo njene pripadnike unutar ogranka L160 među Tanovićima iz Gacka. L160 se dalje dijeli na dvije podgrane. Ispod njene podgrane PF4189 nalazimo Kapetanoviće iz Gacka (dalja podgrana Y249502; predajom su od Tanovića). Ispod druge podgrane Z99 nalazimo Goranca Mataja iz Kukeša u Albaniji, a na istoj grani nešto niže ispod Z113 i Gorance Hadžimehmedija i Zurapija iz Dragaša na Kosovu. Ispod druge podgrane S21825 se nalazi Đedović iz Ugljevika, tj. konkretnije ispod njenog ogranka L233.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423
Ova grana, poznata i kao I2a1a2, nastala je također prije 18.300 godina dok je posljednji zajednički predak živio prije 14.100 godina. Vjerovatno da se nakon Zadnjeg ledenog doba razvijala u franko-kantabrijskom refugijumu na jugozapadu Evrope. Potom je učestvovala u rekolonizaciji kontinentalne Evrope, Britanskih ostrva, pa i Skandinavije. Mogla je biti dominirajuća haplogrupa na Britanskim ostrvima tokom mezolita i neolita prije doseljavanja nosioca kultura sa sjevera i sjeveroistoka kontinentalne Evrope (Funnelbeaker i kulture Vrpčaste keramike). Najstarije drevno nalazište gdje je zabilježena mutacija M423 je Loschbour u Luksemburgu od prije 8.000 godina (podgrana V6473), a pored njega se javljaju i Motala u Švedskoj (prije 7.500 godina), te nalazišta u Norveškoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Španiji, itd. Unutar M423, imamo dva ogranka među Bošnjacima, malo zastupljenu granu L161 i dominantnu L621.
M423 pripadaju testirani Babić, Balić, Begičić, Begović, Bešić, Brkić, Dević, Duraković (2x), Henić, Karabeg, Kasumović, Kendić, Kukić, Mahić, Musabegović, Mustafić, Oručević, Zec i Zukić iz BiH; Jašarević iz Krajine; Bašić, Odobašić, Pajazetović i Redžić iz Velike Kladuše; Džehverović, Keranović i Pandžić iz Cazina; Bašagić i Jusufhodžić iz Bihaća; Aldžić i Makić iz Bosanske Krupe; Muhamedagić iz Bosanskog Novog; Talić i Terzić iz Bosanske Dubice; Zubanović iz Bosanske Gradiške; Hadžić iz Bosanskog Petrovca; Alagić, Bašić, Deumić, Kulašić i Jakupović iz Prijedora; Šarčević iz Sanskog Mosta; Bašić i Novalija iz Banja Luke; Zahirović iz Kotor Varoši; Šehović iz Mrkonjić Grada; Mulabdić iz Jajca; Bećar iz Donjeg Vakufa; Džirlo iz Livna; Kaknjo iz Zenice; Hasančević iz Doboja; Vilašević iz Tešnja; Čutić iz Bosanskog Broda; Bahić i Sendijarević iz Modriče; Cifrić iz Lopara; Atić, Ibrišimović i Mahić iz Tuzle; Hudović, Redžić i Tabić iz Zvornika; Hamidović i Seljubac iz Kalesije; Čamdžić iz Kladnja; Durmić, Hajdarević, Jašarspahić, Lihović, Mašić, Odobašić, Velić (2x) i Zaimović iz Kaknja; Bukić iz Visokog; Sivac iz Ilijaša; Hajdarević iz Sarajeva; Delibašić iz Višegrada; Pezo iz Goražda; Fako iz Foče; Masleša iz Konjica; Vila iz Jablanice; Lakišić, Ljubović, Mehić, Orle i Šehić iz Mostara; Kavara iz Čapljine; Galijatović, Habul i Mujačić iz Trebinja; Alić i Delić iz Pljevalja; Haznadar iz Prijepolja; Halilović i Ramović iz Bijelog Polja (Nedakusi); Hadžajlić iz Sjenice; Hadžirašidović iz Prizrena; Pomak Konte iz Xanthija u Grčkoj; te Neimenovovani uzorak iz Mykija u Grčkoj.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423-L161
Pripadnici grane L161 mahom žive u priobalnim područijima Atlantika, od Irske do Portugala. Nastala je prije 11.500 godina, a posljednji zajednički predak je živio prije 7.200 godina. Među južnoslavenskim muslimanima se javlja samo kod dvojice Pomaka u Bugarskoj, kod Ristemova iz Peštere, te unutar njenge podgrane Y13331 kod Safyeva iz Satovče.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423-L621
L621 predstavlja najmnogobrojniju granu haplogrupe I2 koja se pojavila prije 11.500 godina kojoj pripada oko 75% testiranih Bošnjaka haplogrupe I2. Danas ima najveću zastupljenost među dinarskim pripadnicima jugostočne Evrope (pored Bošnjaka, među Slovencima, Hrvatima, Srbima, Crnogorcima i Makedoncima), kao i u Bugarskoj, Rumuniji, Moldaviji, zapadnoj Ukrajini i Bjelorusiji. Nalazimo je i u arheogenetskim nalazima iz doba mezolita i neolita u sjeverozapadnoj Evropi gdje su bile prisutne njene predačke mutacije u Njemačkoj, Luksemburgu, Švedskoj, Norveškoj, Britanskim ostrvima i Francuskoj. Ispod L621 su testirani Sačić iz Kaknja i Omerović iz Čajniča. Ispod L621, svi ostali testirani bošnjački uzorci pripadaju njenoj podgrupi CTS10228.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423-L621-CTS10228
CTS10228 se je formirala prije nekih 5.000 godina na području centralne Evrope, tj. negdje na području između Rajne i Odre gdje danas nalazimo najveću raznovrsnost njenih glavnih ogranaka, istočnoevropskog Y3120 i zapadnoevropskog Y81696. Vjerovatno je bila prisutna u Jastorfskoj (germanskoj) kao i La Tene (keltskoj) kulturi karakterističnim za period kasnog Željeznog doba, odnosno rane antike na području centralne Evrope (otprilike 500. do 1. g. p.n.e.). Jastorfska kultura se razvijala na području sjevera današnje Njemačke i južne Danske, dok je kultura La Tene naslijedila Halštatsku kulturu i cvjetala je na području današnje Švajcarske, Austrije, južne Njemačke, pa i na širem području od Panonije do Atlantika. Nakon 3. stoljeća p.n.e., dolazi do njenog širenja prema istoku gdje se razvijala Zarubinjec kultura. Ovoj grani pripadaju testirana prezimena Arnautović, Čelić, Čolić, Pašić i Rizvanović iz BiH; Kendić i Latić iz Velike Kladuše; Delanović i Šarić iz Cazina; Ljutić i Sadiković iz Ključa; Beogradlija iz Busovače; Bešlagić iz Doboja; Avdić iz Brčkog; Selimović iz Tuzle; Salihović iz Srebrenice; Šiljak (tur. Cilek) iz Visokog; Lagumdžija iz Rudog; Kobiljar iz Foče; Vuk iz Gacka; Marić iz Stoca; Busuladžić iz Trebinja; Hadžajlić iz Bijelog Polja; Šarenkapić iz Novog Pazara; Metjahić iz Plava (porijeklom Koljenović); Torbeš Fazlioski iz Kičeva u Sjevernoj Makedoniji; Pomak Feyziev iz Satovče u Bugarskoj. Ispod CTS10228 se među Bošnjacima nalazi dominantna podgrupa Y3120.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423-L621- CTS10228-Y3120
Y3120 se javila negdje centralnoj Evropi prije 3.400 godina, a svi testirani uzorci imaju zajedničkog pretka koji je živio prije 2.100 godina. U periodu 3. stoljeća p.n.e., dolazi do njenog širenja na istok u kulturološki kompleks razvijajuće kulture Zarubinjec (3. stoljeće p.n.e. do 1. stoljeća n.e.) i djelimično Pševorsk kulture. Ovo vrijeme potencijalno odgovara kretanju germanskog plemena Bastarna u pravcu rijeka Dnjepar i Pripjat u današnjoj Ukrajini. Zarubinjec kultura je protoslavenska i u njoj su bili dominantno prisutni Indoevropljani haplogrupe R1a. Dalje kretanje Y3120 biće pod velikim uticajem migracija njihovih slavenskih susjeda, a naročito u zadnjih 1.500 godina. Nakon što su germanska plemena Gota, Vandala i Burgunda migrirala prema jugu i napala Rimsko Carstvo, ostavila su vakuum u područjima istočne Evrope koji su popunila slavenska i njima pridružena slavenizirana centralnoevropska plemena. Oni će do 9. stoljeća zauzeti veliki dio jugoistočne Evrope izuzev istočnog Balkana koji je bio pod kontrolom Bugara koji su govorili turkijski jezik. Njoj pripadaju testirani Hadžalić iz Prijedora; Bošnjak iz Zenice; Kurbašić iz Brčkog; Šeljpić iz Bijeljine; Salihović iz Zvornika; Fetahović i Hadžagić iz Prijepolja; te Goranci Ihtimani iz Dragaša na Kosovu i Karanxha iz Kukeša u Albaniji. Među Bošnjacima se javljaju njene četiri veće grane: FT76511, S17250, Y4460 i Z17855.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423-L621-CTS10228-Y3120-FT75611
Njoj, odnosno njenoj grani FT256359 pripadaju testirani uzorci Lokmić iz Ključa i Hajdarević iz Priboja i dijele zajedničkog pretka prije 1.450 godina.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423-L621- CTS10228-Y3120-S17250
S17250 je daleko najzastupljenija grana među Bošnjacima i stara je 2.100 godina. Vjerovatno je nastala negdje na području Karpata, ali danas dominira na štokavskom govornom području pa je možemo uslovno zvati i karpatsko-dinarskom grupom. Njoj pripadaju testirana prezimena Aličković, Alić, Alihodžić, Avdić, Bajić, Bajramović, Bećirević, Botić, Čajić, Čavalić, Čusto, Ćerimović, Ćosić, Ćurić, Dedić, Demirović, Dervišević (2x), Dizdarević (2x), Duraković, Durić, Džinić, Đuzić, Efendić, Fajić, Gluhić, Hadžialić, Hajrić, Hajvaz, Halilović, Hećimović, Hodžić, Hrnjić, Huskić, Ibišević, Imamović, Jahić, Jakupović, Jusufović, Karić, Kasum, Kaynar (iseljeni za Tursku), Kekić, Korjenić, Kovačević, Mahmić, Mahmutović, Malkić, Mehmedović, Muhić, Mujkanović, Mulahmetović, Muminović, Mustafić, Numanović, Omanović, Omeragić, Rahmanović, Raković, Rekić, Sadiković, Sarajlić, Selimović, Smailović, Smajić, Suljić, Šabić, Terzić, Zukanović (2x) iz BiH; Karajković i Uzeirović iz Krajine; Alešević, Begović, Ćufurović, Grahović, Husidić, Karajić, Kudić, Melkić, Miljković, Pilipović, Sulejmanagić, Topčagić i Velić iz Velike Kladuše; Bajramović, Hadžić, Hasić, Ljubijankić, Nadarević, Puškar, Rekić, Samardžić, Smlatić i Velagić iz Cazina; Kucukkilavuz (odavno u Turskoj), Porčić i Zanačić iz Bihaća; Avdagić, Mustafić i Salkić iz Bosanske Krupe; Bajrić, Muratagić i Veletanlić iz Bosanskog Novog; Nasufović i Ninić iz Bosanske Dubice; Čehajić i Gerzić iz Bosanske Gradiške; Ališić, Brakić, Cerić, Crnalić, Ćordić, Denić, Džihić, Hegić, Hrnić, Kajdić, Kahrimanović, Mujdžić i Trnjanin iz Prijedora; Bajagilović, Cripljanin, Mahmutović, Todorovac, Vehabović i Zulić iz Banja Luke; Bečić iz Ključa; Lepir iz Mrkonjić Grada; Dikić iz Kotor Varoši; Čustić iz Prnjavora; Kasum, Meštrovac, Šljivo i Zrile iz Jajca; Bevrnja, Čeho, Hodžić i Milanović iz Bugojna; Ljubunčić i Prijić iz Gornjeg Vakufa; Đonlagić iz Glamoča; Jahjefendić iz Livna; Belegić iz Novog Travnika; Delić iz Travnika; Beganović, Begović, Deljkić, Hećimović, Kajmak, Tarabar i Šuškić iz Zenice; Haskić i Rebihić iz Viteza; Lušija iz Busovače; Karač iz Novog Travnika; Bilić i Halilović iz Kiseljaka; Muhić iz Zavidovića; Mulahasić iz Maglaja; Brakmić i Murtić iz Žepča; Artuković i Mašić iz Tešnja; Alić, Čolić, Dobrić, Džanić, Ganić, Hadžić, Hadžišehić, Kikić, Maglajac, Mujanović, Nasić i Šišić iz Doboja; Hamzić iz Gračanice; Čajić i Medenčević iz Dervente; Mašić iz Bosanskog Broda; Kadić iz Orašja; Karić iz Gradačca; Aljukić i Kasumović iz Lukavca; Ahmetbašić, Jašarević, Lejlić, Ribić, Šabanović i Zajić iz Brčkog; Čejvanović, Kadrić, Livadić, Redžić, Sadić, Selmanović i Zahirović iz Lopara; Halilović iz Ugljevika; Hadžisalihović, Hajdić, Karamujić, Salihbegović, Šabačkić i Terzimustafić iz Bijeljine; Azabagić, Kablić, Dorić, Habibović, Hukić, Karadžić, Kikanović, Kušljugić, Makalić, Suljičić i Suljetović iz Tuzle; Duškunović, Krndić, Pašić, Salihović, Topalović i Zejnilagić iz Zvornika; Dedić i Hasanović iz Kalesije; Hasanbegović, Huremović, Malović i Malčinović iz Vlasenice; Merdžić i Ramić iz Bratunca; Begić, Bektić, Jusić i Mehinović iz Srebrenice; Delić i Mehmedović iz Kaknja; Bešlija, Karišik i Saračević iz Breze; Ćesović i Suljić iz Visokog; Ahmagić, Diglišić, Glođo, Hadžiahmetović, Hajrić, Hamamdžić, Ibrahimbegović, Mešanović, Požegija, Ramović i Rudić iz Sarajeva; Pašić iz Hadžića; Durmo, Hošić, Kulović, Mesić i Mahmutović iz Trnova; Memišević sa Pala; Busnov sa Sokoca; Ajnadžić, Hadžihasanović i Sokolović iz Rogatice; Đedović i Sijerčić iz Goražda; Ahmetspahić iz Višegrada; Agović i Dolovčić iz Rudog; Bašić i Batotić iz Čajniča; Beširević, Delahmet, Kečo, Muslić, Nikšić, Omerspahić, Ožegović, Pekmez, Ramović i Smajkan iz Foče; Smječanin iz Kalinovika; Bevab i Pilav iz Prozora; Hamšić iz Jablanice; Glušac, Kovačić i Trnka iz Konjica; Ibrulj iz Lubuškog; Abdulović, Maksumić, Muftić, Mujan, Silić i Sivonjić iz Mostara; Šiširak iz Čapljine; Lojić iz Nevesinja; Dokara i Ljubović iz Stoca; Džubur, Gadžo, Hebib i Kovač iz Gacka; Kapidžić iz Bileće; Arslanagić, Bijedić, Demirović, Omeragić i Zubčević iz Trebinja; Čeliković iz Sandžaka ili uže Crne Gore; Džanović, Lagumdžić, Merdović i Slatina iz Priboja; Ahmetović, Čarković, Göktay (iseljeni za Tursku) i Kadić iz Pljevalja; Babić, Muzurović i Tumbul iz Prijepolja; Dervović, Hamzić, Mekić, Mustajbašić i Rebronja iz Bijelog Polja; Fazlić i Džigal iz Sjenice; Husović i Mujević iz Rožaja; Ciriković i Luković iz Plava; Miljević iz Gusinja; Ćubić i Vulić iz Bara.
Ispod S17250 se kod Bošnjaka javljaju tri podgrane: A26390, PH908 i Y4882.
Ispod A26390 i njene dalje podgrane FTA26387 se nalazi jedan uzorak, Klempić iz Vlasenice.
PH908 je njena dominantna podgrana i poznata je i pod neslužbenim nazivom dinarik jug. Dobro se podudara s bošnjačkim uzorcima iz štokavskog govornog područja. Ispod ove grane su testirani: Šeranić iz Banja Luke; Hadžiahmetović iz Donjeg Vakufa; Zec iz Gornjeg Vakufa; Mehičić iz Tešnja; Halep i Nakić iz Dervente; Gradaščević i Hatić iz Bijeljine; Memić iz Zvornika; Dautbašić iz Bratunca; Jagodić iz Živinica; Žutić iz Vareša; Čaluk iz Kaknja; Begović iz Visokog; Nanić iz Sarajeva; Čaušević sa Pala; Bešlić sa Sokoca; Husović iz Višegrada; Pozder iz Kalinovika; Selimbegović iz Čajniča; Bačić (alb. Baqi) iz Mostara; Martinović iz Stoca; Adilović, Ahmetović, Đuhić, Hadžić, Jejna, Korać, Jusović, Kukuljac, Lujinović, Mehonić (2x), Mujezinović , Musabegović, Rovčanin i Ramoševac iz Prijepolja; Šabanović iz Sjenice; Malić iz Novog Pazara; Kahrimanović iz Tutina; Markišić iz Gusinja; Goranci Isaku, Nezirović i Sejfi iz Dragaša; Bahšani iz Prizrena. Ispod PH908 se među testiranim Bošnjacima javlja devet većih ogranaka A5913, BY198275, FT14506, FT16449, Y199272, Y262301, Y32084, Y51673 i Z16983.
Ispod A5913 se nalazi testirani Strinić iz Podgorice. Još niže, ispod njene podgrane BY152858 se nalaze Ališić iz Bosanske Gradiške, Aganbegović iz Kotor Varoši i Šaćirović iz Novog Pazara. Ova trojica dijele zajedničkog pretka u zadnjih 650 godina.
Džonlić iz Banja Luke je jedini testirani pripadnih grane BY198275.
FT14506 je jedna od najzastupljenijih grana PH908. Njoj pripadaju Kurbegović iz Gornjeg Vakufa, Ahmić iz Viteza, Čolaković iz Zenice, Ćebić iz Zavidovića, Avdić iz Bileće, Šaćirović iz Novog Pazara, te Džemić, Hamzić, Muminović, Muratović i Ramović iz Tutina. Ova grana ima četiri dalja veća ogranka: A13912, BY186407, Y179535 i Y56203. Ispod A13912 se nalazi Behlić iz Prijedora. Ogranku BY186407 pripada Pomak Kenaliev iz Satovče u Bugarskoj, a njenoj podgrani FT352070 Ibragić iz Priboja. Ispod Y179535 je testirano nekoliko Bošnjaka i to niže na filogenetskom stablu ispod daljih njenih ogranaka. Tako se ispod BY191770 nalazi Omerbašić iz Cazina (ispod dalje podgrane FTA42935). Preostali uzorci se svi nalaze ispod Y52621 i blisko su povezani s plemenom Vlaha Nikšića koje se razvilo u Onogoško-nikšićkom polju ili nešto sjevernije u srednjem Polimlju i Potarju u nekadašnjoj nahiji Jeleč. Prvi puta se pominju u kotorskim dokumentima 1355. g., a krajem 14. stoljeća ih Dubrovčani u jednom dokumentu spominju kao Vlahe. Tu pripadaju Mušić iz Sanskog Mosta; Šurković iz Konjica; Radonja iz Kalinovika; Kasapović iz Višegrada; Hamidović iz Sjenice; Ćatović iz Bijelog Polja; Novalić iz Novog Pazara; Ferizović iz Rožaja. Ispod njene podgrane FT190799-Y189944 se nalazi Kurgaš iz Bijelog Polja. Ispod nje su dva ogranka, A30291 i Y250780. Ispod A30291 su testirani Tarski Nikšići Tahirović i Vejsilović iz Sjenice; te Bihorac iz Novog Pazara, dok se ispod Y250780 nalazi testirani pripadnik roda Rovčana, Rovčanin iz Prijepolja. Konačno, ispod četvrtog ogranka, Y56203, s vremenom do zajedničkog pretka od 1.500 godina, testirani su Bašagić iz Cazina; Behrem iz Bihaća; Hodžić i Jujić iz Prijedora; Tahirović iz Jajca; Bristina iz Donjeg Vakufa; Izetbegović iz Bosanskog Šamca; Jamaković iz Zvornika; Talić iz Pljevalja; Destanović i Međedović iz Bijelog Polja; Ispod kraka FT25907 nalazi se usamljen Fetahović iz Novog Pazara.
Grana FT16449 se sreće kod Bošnjaka i BiH i Sandžaka i svi testirani uzorci dijele zajedničkog pretka u zadnjih 1.650 godina. Direktno ispod nje je testiran Dizdarević iz Tešnja. Dijeli se na četiri veće podgrane: FT138628, Y46636, Y81557 i dominantnu Y151633. Ispod FT138628 su testirani Delibašić iz Gradačca i Mustajbašić iz Gračanice. Ispod Y46636 se nalazi Bjelopoljak iz Kaknja. Ispod grane Y81557 su testirani Ahmetlić iz Tešnja, Kitić iz Živinica i Mehmedović iz Srebrenice, a ispod njene dalje podgrane Y177200 Kruško iz Tešnja, Opijač iz Stoca (dalja podgrana PF6161-Y232679) i Pirić iz Stoca (podgrana PF6161-Y232679-Y232617). Ispod grane Y151633 testirani su Mujić iz Cazina; Kabiljagić iz Bosanske Krupe; Buić iz Bosanske Dubice; Hotilovac iz Kotor Varoši; Širbić iz Prnjavora; Karaga iz Jajca; Omerbašić iz Prozora; Dolamić iz Tešnja; Kambić iz Lukavca; Ahmetović iz Bijeljine; Rahmanović iz Zvornika; Mehmedović iz Vlasenice; Mušija iz Kaknja; Pajević iz Nevesinja; Čičić iz Prijepolja; Begović i Kujović iz Bijelog Polja; Dazdarević iz Tutina. Ispod njenog ogranka FTA66910 testiran je Aščerija iz Vareša, ispod drugog ogranka FT34788 se nalazi Skenderagić iz Čajniča, a ispod trećeg ogranka Y144303 testirani su Teskeredžić iz Gornjeg Vakufa (2x); Kurt iz Mostara; Srna iz Priboja; Čelebić iz Prijepolja.
Testirani uzorci ispod grane Y199272 su Isajbegović iz Brčkog, inače porodičnom predajom potomak srednjovjekovih porodica Ishakovića i Kosača, te Spiljak iz Konjica.
Unutar grane Y262301, formirane prije 1.650 godina, nalazi se samo testirani Medanhodžić iz Bosanske Gradiške, i to ispod daljeg ogranka Y277521.
U okviru grane Y32084 testiran je Kolić iz Bijelog Polja, daljim porijeklom iz Kolašina. Ispod njenog prvog ogranka PH3310 testirani su Đugum iz Duvna i Huremović iz Bijeljine (krak FT18830). Ispod drugog ogranka PH1012 nalazi se Demirović iz Zavidovića.
Ispod grane Y51673 testirani su Tabaković iz Velike Kladuše; Zirić iz Bihaća; Omerović iz Srebrenice; Gojak iz Prijepolja; Mustafić iz Novog Pazara; Šiljković iz Plava.
Konačno, ispod zadnje grane, Z16983, testirani su Hasić, Jakupović (alb. Jakuj), Malkoč, Mehmedović i Suljanović iz BiH; Kolupčić iz Velike Kladuše; Veladžić iz Bihaća; Bešić iz Prijedora; Okanović iz Gračancie; Spahić iz Dervente; Dardagan iz Zvornika; Goletić iz Živinica; Budić iz Vlasenice; Durmišević i Lilić iz Rogatice; Džumhur iz Konjica; Bašić iz Mostara; Ajanović iz Pljevalja; Palangić iz Bara. Ispod njene podgrane Y97246 testiran je Maglić iz Šipova, a ispod druge podgrane Y4789 testirani su i Ujkanović iz Prijedora i Macić iz Mostara.
Treća veća grana ispod S17250, Y4882 pronađena je kod Zrnanovića iz Banovića i Babačića iz Petnjice. Dalje se dijeli na tri ogranka: A10230 ispod kojeg je Drljević iz Mostara; A1328 ispod kojeg se nalaze Jusić iz Vareša, Kurtćehajić iz Bijelog Polja i Iljazović iz Rožaja, a dalje ispod njenog kraka Y177643 su Cikotić iz Petnjice, Osmanović iz Petnjice (podkrak FT109194) i Koljenović iz Gusinja (podkrak Y220413-FT386055); te A7358 gdje se nalazi Behrić iz Velike Kladuše.
Haplogrupa I2-M438-L460-P37-M423-L621- CTS10228-Y3120-Y4460
Grana Y4460 se javlja u velikom broju na području istočne Evrope s najvećom zastupljenošću kod Ukrajinaca, Rusa, Bjelorusa, Rumuna i Slovenaca. Njena najviša frekvencija na Balkanu je na tromeđi Sjeverne Makedonije, Grčke i Bugarske, gdje je nalazimo i među Pomacima u Bugarskoj. Njena prvobitna ekspanzija na Balkan u ranom Srednjem vijeku se mogla dogoditi u dva pravca, iz Ukrajine istočnihm obroncima Karpata, preko Dunava i Marice do Egejskog mora, a također i duž sjevernog dijela Karpata u pravcu istočnih Alpi i današnje Slovenije, gdje je također prisutna visoka procentualna zastupljenost grane Y4460 na Balkanu. Ova se grana među testiranim nalazi kod Pomaka Zaimova, Dauteva, Uzunova i Baleva iz Satovče u Bugarskoj (mjesto Kočan). Ispod njene se javljau dva ogranka: BY37317 gdje se nalaze testirani Kočan iz Petnjice (krak FTD23572-FT122415) i Vehabegović (ar. Moussa Pasha) iz Foče (krak FT65490), te Y3118 gdje je Fetahović iz Prijepolja.
Haplogrupa Ia-M438-L460-P37-M423-L621- CTS10228-Y3120-Z17855
Grana Z17855 je danas rasprostranjena na području jugoistočne i istočne Evrope. Na Balkanu je najviše zastupljena u centralnim, istočnim i južnim dijelovima poluostrva, tj. u Rumuniji, Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Grčkoj. Njena najveća raznovrsnost je području donjeg toka Dunava što bi moglo značiti da je do njene ekspanzije na Balkan moglo doći duž istočnih obronaka Karpata.
Z17855 je pronađena kod sljedećih testiranih bošnjačkih uzoraka: Hadžić, Krupić i Vujić iz BiH; Ćerimović iz Velike Kladuše; Dizdarević iz Bosanske Krupe; Fetibegović i Hamzagić iz Bosanskog Novog; Ališković iz Prijedora; Kučuković iz Ključa; Tursanović iz Zenice; Umić iz Gračanice; Ramić iz Tuzle; Ibrahimović iz Zvornika; Torlak iz Sarajeva; Hadžić iz Višegrada; Đuliman iz Mostara; Dizdar, Elezović i Radišević iz Stoca; Jaganjac iz Bileće; Numanović iz Tutina; Cecunjanin iz Plava; Perović iz Bara; Pomak Ademkov iz Satovče u Bugarskoj. Ispod njenog prvog ogranka A16413 se nalazi još jedan Numanović iz Tutina. Ispod drugog ogranka FT20796 nalaze se Huremović i Latić (3x) iz Petnjice i Srdanović iz Plava (krak Y405056). Isopd trećeg ogranka PH3414 se nalazi testirani Rama iz Prizrena. Bošnjački uzorci iz Stoca i Bileće bi mogli biti dio plemena Vlaha Mirilovića koje nosi i mutaciju PH3414. Oni su prvi puta pomenuti 1377. g. u ugovoru o prevozu olova, a po njima je prozvano istoimeno selo u današnjoj općini Bileća.
Haplogrupa I2-M438-L460-M436
Mutacija M436 je poznata kao haplogrupa I2a1b prema nomenklaturi ISOGG-a. Nastala prije 21.000 godina, a svi testirani uzorci imaju zajedničkog pretka prije 17.400 godina. Vezuje se za daleke pretke keltskih i germanskih naroda sjeverozapadne Evrope. Testirani Bošnjaci pripadaju dvjema testiranim granama, M223 i S2555.
Haplogrupa I2-M438-L460-M223
Haplogrupa M223 nastala je prije 17.500 godina i najvjerovatnije je formirana na širem području centralne i zapadne Evrope, odnosno na području franko-kantabrijskog refugijuma. Ispod nje nalazimo testirane Pašalića iz BiH, Kovača iz Breze, Borančića iz Bijelog Polja i Neimenovanog Pomaka iz Arriane u Grčkoj.
Haplogrupa I2-M438-L460-M223-CTS616
Unutar M223, kod Bošnjaka je prisutna njena podgrupa CTS616 sa svojim podgranama, a njoj pripada testirani Zvrko iz Bijelog Polja. Među Bošnjacima se prepoznaju njene dvije podgrane: CTS10057 i Y3721.
Haplogrupa I2-M438-L460-M223-CTS616-CTS10057
Grupe koje potiču od CTS10057 su mogle doći s Langobardima koji su prodrli u Panoniju nakon 526. g., a između 535. i 567. g. su se nastanili između rijeka Bosne i Drine, nakon čega su prešli u Italiju. Ispod CTS10057 nalazimo dva veća ogranka L701-P78 i Z161-L801. Ispod P78 je testiran Dedović iz Priboja, a dalje ispod njegovog kraka S25733 testirana je Neimenovana osoba iz BiH i nešto niže ispod kraka A427 testirani su Dudić iz Tutina, Arifi iz Prizrena, te Mehmeti iz Dragaša (ispod daljeg podkraka S23897-Y4884). Ispod L801 su testirani Lonić iz Bihaća (dalja mutacija Y4928), a nešto još niže iispod Y6876 i Musaefendić iz Maglaja.
Haplogrupa I2-M438-L460-M223-CTS616-Y3721
Najveća koncentracija ove grane nalazi na području Donjeg Bihora u općini Bijelo Polje u Sandžaku s zajedničkim pretkom koji je živio prije 1.750 godina. Njihovi preci su mogli doći na Balkan u 4. vijeku germanskim seobama kao dio velike seobe naroda. Ispod Y3721 nalazimo dvije podgrane pri čemu testirani Fetić, Kačar, Mehović, Smailović i Skoko iz Bijelog Polja pripadaju kraku YP4799; nešto udaljeniji od njih je Torbeš Mehmedoski iz Kičeva u Sjevernoj Makedoniji koji pripada kraku L812.
Haplogrupa I2-M438-L460-M436-S2555
Ispod grane S2555 i njene dalje podgrane L38 testirana su tri bošnjačka roda iz Prijepolja u Sandžaku, Dizdarević, Fazlić i Balija. Grana L38 je vrlo rijetka na Balkanu i nalazi se kod tek nekolicine uzoraka. Nije isključeno da se radi o potomcima Kelta iz halštatske kulture koji su dolaskom na Balkan slavenizirani.
Haplogrupa I2-M438-L596-Y16419
Ispod M438 se kod Bošnjaka javlja grana L596 nastala prije 21.500 godina na prostoru južno od Kakvaza. Njeni najraniji arheogenetski nalazi potiču iz vremena od prije 8.500 godina sa sjeverozapada Turske, pri čemu su njeni nosioci kulturno bili asimilirani od strane neolitskih doseljenika na putu od Plodnog polumjeseca prema Evropi. Testirani Bošnjaci pripadaju njenoj mlađoj podgrani Y16419 s epicentrom u današnjoj Armeniji na Kavkazu i s vremenom do zajedničkog pretka od 3.900 godina. Tu se nalaze Hrnjičević iz Ljubuškog i Goranac Caka iz Kukeša u Albaniji.
Shema: Pojednostavljeno filogenetsko stablo haplogrupe I2